Mind and body - princip spojenih sudova
Um i telo .. princip spojenih sudova... nešto modifikovan..
Bazični primer - kancelarijski čovek modernog vremena... homo neurotikus...
Munjevita stresna komunikacija, grozničav protok informacija koje nadražuju i veštački usijavaju mozak, do iscrpljenja...
Grčenje nekorisnih mišića lica, želuca ...uludo.... Iskrivljeno sedenje, podupiranje, radijus kretanja do aparata za kafu...
Nekad duvan ili pilule...
Kontrateg - tertana... Znoj, težak dah, bolna zategnutost mišića... Razmisljanja skoro da nema...
Um radi taman koliko da se usredsredi na poket i prevazilaženje napora, da dodatno armira muskulaturu..
Razdire i jedno i drugo.. i zato, kod kuće sleduje sunovrat u san... Pokreti i misli, sve na ler...pod uslovom da je sve još uvek u redu...
Moderna vremena traže ljude bez ličnih problema.. i bez izražene potrebe da misle...
Samo sposobnost da sagoriš na začaranoj klackalici iscrpljivanja, čas tela čas nerava....u pauzama izmedju dva sna...
Volim lake motorne radnje... farbanje ograde, kuvanje, hodanje...
One drže tonus a um ostaje potpuno slobodan da luta okolo..
Najviše smislim izjutra, dok se, naspavan, tuširam i perem zube... ili u lenjo popodne, dok krckam orahe na terasi...
Ni na godišnji ne volim all inclusive... Tolika zaludnost zauzvrat traži akciju, sasvim neprimerenu okolnostima...
Osnovna, zaokružena, smislena radnja, učinjena za sebe i bližnje stvara iluziju da kontrolišem život...
Priprema sopstvene hrane i uredjenje privremenog staništa odredjuje pravac u prostoru i trenutku...
Činim to bez stresa.. sa naporom tek do nivoa koji daje smisao čašici u intermecu...
A meditacija?
Možda to jeste fora ... dovesti pokret blizu nule, a ostati budan.. Trebalo bi da tada um poleti u plus beskonačno..
Ne smem ni da probam ... Ne umem.... Ne znam baš kako bih prizemljio...