Prijatelji
Ako se neko rodi zveknut, to je OK. Njegova stvar.
Samo da nije agresivan i dosadan... tada je to širi problem. Lik živi svoje, sreće ljude i kao takav stiče prijatelje i neprijatelje... uglavnom zveknute poput njega... pokorne ili zaštitničke.
Ali... čovek prolupa i naknadno. Promeni se sa godinama il mu se nešto desi... popusti onaj kontrateg koji ga drži u ravnoteži...i počne da "bije na masu"... Oko njega ljudi koji ga znaju drugačijeg... Drugačije su s njim pričali i prijateljevali.
Zajedno branili svoje... ubedjivali, udvarali se... Slavili i tugovali na isti način.
Odjednom, on u kontri... istrči prvi, pravo u glupost... ostavi ih zblanute, da potvrde ili ga izdaju... Siguran u sebe i euforičan, voljan da svakog usreći svojom krivom spoznajom.
Dilema udari pravo u pleksus..
Kakva je uloga prijatelja prolupalih ljudi?
Za njim dok se može?... ili ne?
Podržati?... Precutati?... Ili saseći u korenu, rizikovati da baš ti napraviš mrlju na vremenu u kome ste zajedno 'leba jeli?
Priznati sebi da si predugo žmurio na jedno oko..odbijajući da vidiš, pustio duha da mirno izadje iz boce?