Vetar
Ima neka fora sa vetrovima..
Mornari i ratari znaju mnogo njih...dobrih, zlih, veselih i surovih.
Korisnih, da gurnu brod ili rasteraju oblake... ali i ljutih, da naveju ili prevrnu i potope..
Beogradska košava me čini nervoznim...Ganja po ulici, rasteruje i prekida razgovor.
Ne dopušta spokoj u kući. Nalazi slaba mesta, rupe ispod krovova i pragova, zavlači se i pomera stvari..
Gura kišu na prozore i čini da bude hladno, na koži i oko srca..
Poznajem, medjutim, jedan drugačiji ...Vetar koji opušta misiće ramena i lica, češlja misli i dovodi stvari u red...
Srećem ga na svega na par mesta... Na pustinjavoj plaži Ade Bojane... na obali Grčke, van naselja sa bučnim turistima...
Moja sreća je da ga imam na svom imanju, negde u dubini Srbije..
Predje preko zagrejanih trava i doleti na moju verandu u kasno letnje popodne..
Isključim sve! I muzika prestane da postoji. Samo green noise... Udaljeni žamor životnjskog sveta i šum trenja milijardu listova..
Pola sata na predvečernjem suncu, poluzatvorenih očiju..
Problemi ne nestanu... ali znam, tačno, gde sam i kuda treba dalje..
Ima neka fora sa tim vetrom..