Romeo
Juče je labilni žutokljunac ubio svoju šesnaestogodišnju devojku jer je bila namerila da ga ostavi!
Posle toga je, u maniru mutant-Romea, roknuo i sebe, valjda da popravi utisak il' da se spasi kazne.. Ili pak, da na vreme stigne na, toliko željeni a izgubljeni, randez-vous, sa one strane zavese...
Lepo mi pripadne muka od svih tih "Ja i ti - zauvek!", "Ona il' nijedna/nijedan..",... da izvinete, sranja!
Nikako ne priznajem te nekakve, sudbinsko-hemijsko-nadrisijamske veze...
Na odnose izmedju ljudi utiče zilion faktora. Mentalno i emotivno nedozreli svesno ih ignorišu, nemoćni da ih stave pod svoju ograničenu kontrolu... Lakše je postaviti stvar kao: "Mi smo jedno drugom sudjeni. Batali svoj život i planove.."... koje, eto uzgred, i nisam u stanju pratim ili ni ne želim da u njima učestvujem...
Taman i da su sto-posto kompatibilni... danas, ..ljudi se neumitno menjaju sa protokom vremena,.. u mladjem dobu čak vrlo dinamično i radikalno... Promene ne mogu uvek biti u apsolutno istom smeru, te neko mora da se prilagodjava.. I to je suština odnosa - medjusobno prilagodjavanje i ta neka diplomatija kompromisa, da bi se postigli trenuci harmonije, koji mogu da donesu nesto novo, vredno i veće od pojedinačnog. Dakle, prilagodjavanje je OK... dok strane na to pristaju i nalaze sebe u tim relacijama..
Ali ... ako neko, u sudbinski zatucanim srednama poput naše, jednog momenta ipak reši da ode, taj rizikuje da ga sudbinom omadjijani, pravdoljubivom strašću naoružani, partner skrati za glavu!
Ovo nije zgodna oblast za društveno delovanje i teško da, danas i ovde, može biti prioritet društva... pored tolikih iskrivljenja prihvaćenih moralnih normi... U ovom času, mnogo važniji za sredinu su, recimo, prevencija narkomanije, sniženje opšteg nivoa agresije, poboljšanje odnosa prema radu ili formiranje sistema vrednosti i/ili vrednovanje i autoriteta...
Roditelji bi trebalo da nose važnu ulogu, koja im ionako pripada, da, kao zreliji i iskusniji, objasne svojoj napupeloj a zelenoj deci, da individualna ljudska prava i slobode izbora važe i njihove s(l)udjenike..
Budimo realni, bar polovina roditelja ni sama to ne kapira...
Žalopojke tipa: "Eee... imala majka jednog... najbolji, najlepši... baš smo bili stvoreni jedno za drugo, dok se za ovog skota nisam.. ".. Ili ćaletovo: "Ma, trebalo da je zgazim kad je zatrudnela s onim..."... daju alibi nedozrelim umovima i rasplamsanim hormonima... i tako nastaju tragedije, sasvim nepotrebne i besmislene...
Širok je svet, deco, a vreme pred vama! Ne okivajte, bez potrebe, srca i umove izandjalim i patetičnim stereotipima... Čak i bez krvoprolica, šteta je neizbežna...